| Bezvremenski putnik |
|
|
| Stranac | |
| Utorak, 05 Srpanj 2011 | |
|
Kozjim putovima krećem se tiho. Sasvim nečujno klizim niz cestu u gumenim cipelama limene kutije, koja broji stotinu kilometara po satu i hrani se putom i od njega gladna živi...
Kozjim putovima krećem se sam. Kao izbjeglica iz besmisla u laganim nogama koštane srži djeteta, koje broji dvadeset i dvije po satu i Hrani se putom i od njega gladno živi...
Hranim se putom i od njega gladan živim. Sasvim sam - u gumenim cipelama organa što me cijelog od svijeta skriva i ne da da slobodan se krećem i da nesputan putom dišem - ja svemirom se, od kamena do kamena, gladan, sasvim sam, neprestano skićem. |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|