Ovo nije baš dovršeno i''isklesano'' do kraja, al' evo je:

IN MEMORIMA 1973-1992.

Mi smo ta generacija

Koja nije imale maturske zabave

Jer u mjesecu kad se pripremaju mature

I u naš grad je stigao rat.

Mi smo ta generacija

Koja nije imala maturskog plesa

Na kojem su trebale

Ljubavi da se potvrde

I procvjetaju.

Umjesto u život gurnuti smo u rat

Grijali smo ledeno oružje

I u godinama rata izgubili toplotu

Koju smo trebali dati

Nekom drugom svijetu

Pa zašto nismo mi

Neke 1998. ako već nismo mogli 1992.

Reći jedno veliko Ne i postaviti

Neka pitanja o tome

Za koga ovako

Dokle ovako?

Zašto nismo

Kao neki '68-e stali u odbranu

Budućnosti

Neke '98

Kad  nam još nije bilo kasno

Jer sada

Život nas pretvorio

U likove

Protiv kojih se

Svako od nas borio

I plivamo zajedno sa njima

Kao kroz kanalizaciju

Jer mi smo zadnja generacija

U kojoj su ljudi mjereni

Ljudskim vrijednostima

U kojoj smo išli

U ista obdaništa

U iste škole...

(ovo će se nastaviti!)